KM - Tim 52 > wiki > organizacija | Discussion

Storytelling u organizaciji




U organizaciji, naročito onoj poslovnoj, su naročito vrednovane teže forme znanja koje se mogu klasificirati, kategorizirati,proračunati i analizirati. Međutim, proteklih godina, organizacije i njihovi vođe veliku pažnju posvećuju ulozi i vrijednosti narativne i anegdotične informacije prenesene u obliku priče. Ovaj obnovljeni interes u antičkoj vrsti komunikacije je vjerojatno rezultat realizacije važnosti znanja u organizacijama i spoznaje da znanje ne može biti potpuno razdjeljeno u kategoričke i analitičke forme. Umjesto toga, organizacije traže komunikacijske forme koje radije sintetiziraju nego analiziraju. Priče su takve komunikacijske forme.
U organizacijama, storytelling se identificira kao:
stvari i situacije koje privlače našu pažnju zbog toga što nisu ono što smo očekivali. Priče o neočekivanim brzim emocionalnim odgovorima, zbog potencijalnih prijetnji da ne bismo kontrolirali svoje živote, omogućavaju razumijevanje i odgovaraju na ponašanja u budućnosti.


U organizacijskom kontekstu,"znanje" je često definirano kao "kapacitet za efektivnu akciju".Jasno, sve priče su narativnog oblika, ali ne daju sve te priče znanje. Npr. većina filmova ima priču čija je uloga zabaviti gledatelja, a ne toliko obrazovati ga. Esencija priča koje dijele znanje je dvostruka. Kao prvo, nudi aerodinamično iskustvo. Priče koje dijele dobro znanje su jednostavne.One su dizajnirane tako da obuhvaćaju samo ono najvažnije, a ostali odbacuju kako bismo se mogli koncentrirati na ono bitno. Kao bajke i anegdote, riješene su predimenzionalnosti detalja.Zbog svoje jednostavnosti, mogu biti
verbalno prenesene. Kao drugo, priče koje dijele znanje nude nadomještanje iskustva. Kada pročitamo neki roman, imamo osjećaj kao da smo i sami proživjeli iskustvo opisano u tom romanu. Kada je priča prepričana, narativni oblik omogućava slušatelju da iskusi situaciju koju je iskusio sam pripovjedač. Ključna ideja nadomještanja je da iako slušatelj nije direktno iskusio situaciju iz priče, moguće je da slušatelj iskusi sličnu situaciju u stvarnom životu. Ako je situacija detaljizirana u priči prerazličita od slušateljeve realnosti ili koja se nikako ne može realizirati, tada ona gubi svoju važnost i utjecaj.

Bitno je spomenuti i zamke koje stvaraju takvi tipovi priča koji dijele znanje.
Jedna od važnijih zamki je zavodljivost priče. Priče mogu biti neodoljive, tako zavodljive i živopisne, bilo to zbog detaljiziranja ili elokventne prezentacije zbog koje slušatelji mogu biti apsorbirani u "istinu" priče. Kada se to dogodi, slušatelji mogu zaboraviti na stvarnu svrhu pričanja.
Isto tako jedna od zamki je i samo jedno viđenje priče, odnosno samo jedna interpretacija značenja ispričane priče. Jedno od ograničenja priče je i to što može biti ispričana iz perspektive samo jedne osobe.
Tu se javlja i statičnost. Utjecaj priče varira zavisno o onome tko ju priča i na koji način ju prenosi-usmenim ili pisanim putem.Kada su priče zapisane javlja se linearnost u pričanju, nema promjene intonacija, a javlja se i određeni stupanj "okamenjenosti". Takve priče su isto tako uhvaćene u određenoj točci u vremenu s publikom iz tadašnjeg vremena. Takve priče se mogu udaljiti od sadašnje realnosti sadašnej publike. Kako bi se to izbjeglo, priče treba ažurirati.

Iako su priče identificirane kao mehanizmi za dovođenje znanja u organizacije, isto tako postoji nekoliko strategija, odn. metoda kojima se može postići sličan ishod. Neke od tih metoda su storytelling, modeliranje, simulacije, kodificirani izvori i simbolički objekti. Tipične situacije prenošenja znanja uključuju kombinaciju ovih metoda.

Prednost priča su i njihova fleksibilnost i spretnost. Usred posla, jednostavnije je ispričati priču nego analizirati case studies te modelirati ponašanje što oduzima vrijeme. Priče su posebno potrebne u slijedećim slučajevima: dobivanja nove ideje, socijaliziranja novih članova, popravljanja veza, dijeljenja mudrosti.
Kada započinjemo novi projekt potrebne su nam ideje koje možemo dobiti iz različitih priča. Isto tako, kada novi članovi uđu u grupu ili kulturu, priče su važan način komuniciranja i prenose principe i vrijednosti grupa ili kultura.
Zatim, priče su važne i kod popravljanja veza i komunikacija među ljudima jer one zahtjevaju povjerenje. Priče nisu pogodne kada se organizacija nalazi u krizi ili kada hitno treba djelovati kako bi se ostvario neki cilj.

Kada je trenutak za pričanje priča? Teško ga je odrediti, jedino što za sigurno znamo je da je to najpotrebnije kod ovdje spomenutih slučajeva i tu je teško pogriješiti.




Početna stranica

Osnovni pojmovi | Ikujiro Nonaka | Sustavi prenošenja znanja | Henry Bessemer | Učenje gledanjem | Harry Collins | Klasične podjele znanja | Literatura | Larry Prusak | Učenje slušanjem | Povijesna vremena | Prenošenje znanja | Stvaranje priča | Intervju | Storytelling u organizaciji | Tacitno znanje | SECI model | Michael Polanyi | Eksplicitno znanje | Naoko Takeuchi | Strategije upravljanja znanjem
  Attribute     Value  


Tags:
hijerarhija : sekundarna ( 0.57971 )
tag : Storytelling u organizaciji ( 0.57971 )
class : article ( 0.57971 )

TOP moderators on this project

User
Count
Status
Branimir Jurić (1)
Matija Kaniški (1)
Ljubo Barać (1)
zoran hercigonja (1)
No Filter (1)
Ivan Kos Grabar (1)
Mladen Čorak (1)
Anita Adamic (1)
Peđa Čačić (1)

Most active projects/organizations last week

Most visited projects/organizations last week